zaslon
(ekran). 1. Površina na koju se projektorom ili sustavom leća projiciraju statične ili pokretne slike, npr. filmsko (projekcijsko) platno (→ projektor), tražilo nekih fotografskih aparata i optičkih uređaja (→ tamna komora).
2. U objektivu fotografskog aparata, filmske i videokamere i dr., mehanizam kojim se otvor objektiva može po volji mijenjati, a time i količina svjetlosti koja se propušta u instrument; također blenda ili dijafragma (→ objektiv; iris).
3. U elektronici, dio mnogih elektroničkih aparata, instrumenata i uređaja, u kojima služi za prikazivanje slika i slovno-brojčanih informacija, npr. zaslon katodne cijevi ili poluvodičkoga pokaznika na kojem se reproducira slika, većinom pokretna, kao što je to na televizijskom prijamniku, mobitelu, osciloskopu te radarskom i računalnome monitoru.
Fluorescentni zaslon katodne cijevi je prozirna površina premazana fluorescentnim tvarima koje svijetle i stvaraju slike ovisno o tome koliko ih je elektrona pogodilo, a broj elektrona koji pada na pojedino mjesto na zaslonu u svakom trenutku ovisi o naponu na upravljačkoj rešetki. Primjenjivao se u osciloskopima, radarima, televizijskim prijamnicima i elektroničkim računalima.
Zaslon s plazmom je zaslon u kojem slika nastaje selektivnim pobuđivanjem malih fluorescentnih cijevi gusto poredanih u pravilnu rešetku. Promjena napona na elektrodama djeluje na jakost svjetlosti koju emitiraju odgovarajući fluorescentni plinovi u fluorescentnim cijevima za crvenu, zelenu i plavu boju. Zaslon s plazmom je ravan, skupa s elektronikom debeo približno 10 cm. Koristi se za velike televizijske prijamnike (dijagonale dulje od 76 cm), izvrsno reproducira boje i prikazuje brze prizore bez kašnjenja, ali troši razmjerno mnogo električne energije.
Zaslon s tekućim kristalima je zaslon u kojem slika nastaje polarizacijom i zaustavljanjem dijela svjetlosti prolaskom kroz tanki sloj tekućega kristala smješten između dviju polarizatorskih ploča, a unutrašnja uređenost tekućih kristala i njihova propusnost mijenjaju se s pomoću vanjskog električnog polja. Zaslon s tekućim kristalima ravan je i tanak, troši malo električne energije i najčešće se koristi u prenosivim elektroničkim uređajima.
Zaslon sa svjetlećim diodama koristio se uglavnom u digitalnim satovima i džepnim elektroničkim kalkulatorima i alarmima a prve su svjetleće diode emitirale isključivo crvenu svjetlost. Poslije su razvijene diode koje zrače žutu i zelenu svjetlost. Danas se najčešće rabi u prometnoj signalizaciji jer daje dobru vidljivost te mogućnost trenutačne promjene simbola na prometnome znaku.
Dodirni zaslon (dodirnik) zaslon je sa senzorom koji omogućuje izravnu komunikaciju između korisnika i računala (igraće konzole, elektroničke knjige, satelitskoga radionavigacijskog uređaja, mjernog instrumenta, mobilnog telefona, automobila i dr.) dodirom (računalnom olovkom ili prstima).
